LESKOVAČKI KULTURNI CENTAR

 

Leskovački kulturni centar započeo je svoje delovanje 1981. godine prvobitno kao Dom kulture mladih „Žika Ilić Žuti” , potom kao Dom kulture Leskovac, a od 2002. godine nosi naziv Leskovački kulturni centar.

 

Zgrada Leskovačkog kulturnog centra je jedinstvena građevina zaštićena zakonom. Nalazi se u strogom centru grada. Sastoji se od kompleksa višenamenskih prostorija, ukupne površine 1180 m2: Veliki hol u prizemlju (pogodan za koncerte, izložbe, mini sajmove, kreativne radionice, revije…); Kamerna sala(bioskopska i pozorišna dvorana kapaciteta 160 mesta); Galerija sa oko 300 m2 izlagačkog prostora; Hol na spratu kapaciteta oko 60 mesta (prostor za književne promocije, tribine, komercijalne promocije i sl.); slikarski ateljei i radionica škole slikanja i škole stripa u tavanskom prostoru; Salon knjiga u aneksu zgrade; podrumska prostorija, površine 100m2, pogodna za školu baleta, plesne radionice, probe i pripreme horova i ansambla folklora…

 

Leskovački kulturni centar realizuje sledeće programe i to: Likovni program, Književno-tribinski program, Program izdavanja časopisa i knjiga, Filmski program, Muzički program, Dramski program, Program za decu i mlade i Program za razvoj kulturnog amaterizma. Pored brojnih gostujućih umetničkih programa iz svih oblasti kulture, Leskovački kulturni centar je realizator nekoliko tradicionalnih manifestacija i programa koji svojim značenjem i dužinom trajanja prevazilaze lokalne okvire: izdavanje časopisa “Našestvaranje” (od 1953. god); likovna kolonija „Vlasina” (održavana skoro 40 godina, od pre 2 godine transformisana u Gradsku likovnu koloniju); Majski likovni salon (od 1992. god predstavlja presek najkvalitetnijih likovnih radova akademskih slikara Leskovca).

 

Leskovački internacionalni filmski festival – LIFFE je osnovan 2008. godine i održava se svake godine u terminu oktobar-novembar, u organizaciji Leskovačkog kulturnog centra. Idejni tvorci i osnivači su književnik Saša Stojanović Čarli, urednik filmskog programa Dragan Jović, i grafički dizajner Jurica Dikić, a od 2011.godine umetnički direktor je poznati reditelj iz Beograda Darko Bajić.

NARODNO POZORIŠTE U LESKOVCU

 

Osnovna delatnost Narodnog pozorišta u Leskovcu je umetničko književno stvaralaštvo i scenska umetnost. Počeci pozorišnog života u Leskovcu datiraju iz daleke 1896. godine, kada je Radoje Domanović, ondašnji profesor Gimnazije formirao diletantsku družinu nazvavši je „Građansko Pozorište Jug Bogdan”. Iste godine izveden je komad „Boj kosovski” autora Matije Bana.

 

Pozorišna družina je prestala da radi 1898. godine odlaskom Domanovića iz Leskovca.

Međutim, od 1898. do 1926. godine Leskovac nije ostao bez pozorišnih predstava. U Leskovcu su po nekoliko meseci gostovale pozorišne družine iz Beograda, Niša, Skoplja, Zaječara, Šapca, putujuća pozorišta i dr.

Prema pisanju Sretena Dinića, kulturnog radnika i književnika, 23. avgusta 1926. godine u Leskovcu je osnovano profesionalno pozorište pod nazivom „Leskovačko gradsko pozorište“.

Posle oslobođenja Leskovca, 23. oktobra 1944. god. osnovana je dramska sekcija pri Okružnom Kulturno-prosvetnom odboru, a kasnije prerasta u Narodno Pozorište.

1996. godine pozorište je obeležilo stotu godišnjicu pozorišnog života u Leskovcu.

Zgrada Narodnog pozorišta renovirana je 2014. godine, po originalnim nacrtima iz 1930. godine, kada je na istom mestu podignut Sokolski dom. Pozorište ima kapacitet od 278 sedišta.

NARODNI MUZEJ U LESKOVCU

 

Narodni muzej u Leskovcu osnovan je 2. maja 1948. godine sa ciljem da prikuplja, obradjuje, čuva i izlaže muzejsku građu vezanu za prošlost leskovačkog kraja. Muzej je bio smešten u adaptiranoj kući Bore Dimitrijevića Piksle sve do 10. maja 1974, kada je otvorena nova zgrada, čijim su se puštanjem u rad stekli pravi uslovi za dalji razvoj muzejske delatnosti.

 

Muzej je ustanova kompleksnog tipa koja u svom sastavu ima više odeljenja: za arheologiju, istoriju, istoriju umetnosti, etnologiju, konzervaciju. U sklopu muzejske zgrade nalaze se stalna postavka, galerija, sala za naučne skupove i stručna biblioteka sa preko 14.000 naslova.

 

U muzeju se godišnje održi više izložbi različitog karaktera, kao i promocija knjiga, književnih večeri i koncerata klasične muzike. Stručna biblioteka otvorena je za sve istraživače prošlosti leskovačkog kraja, a nije zanemarena ni obrazovna funkcija, koja je izražena kroz saradnju sa školama u gradu i okolini.
U sastav muzeja ulaze i sledeći objekti:

  • Gradska kuća
  • Muzej tekstilne industrije u selu Strojkovcu
  • Spomen-kuća Koste Stamenković
  • Arheološki lokalitet Caričin grad

NARODNA BIBLIOTEKA „RADOJE DOMANOVIĆ”

 

Gradska čitaonica osnovana 1869 prerasla je u veliku Gradsku narodnu biblioteku 1935. godine. Početkom 60-tih godina 20. veka ona dobija ime po našem najpoznatijem satiričaru Radoju Domanoviću koji je u periodu od 1896 do 1898 bio naš sugrađanin. Paralelno sa razvojem grada razvijala se i ona. Od 1960 godine nalazi se u ulici Bulevar oslobođenja 61. Odlukom Ministarstva kulture poverena joj je funkcija matične biblioteke za Jablanički okrug.

U biblioteci se održava tradicionalno književno veče sa Predškolskom ustanovom „Vukica Mitrović” iz Leskovca. Biblioteka Radoje Domanović je dobitnik više priznanja zbog postignutih rezultata od kojih su najznačajnija:

  • Surepova nagrada, najveća nagrada u biblotekarstvu
  • Oktobarska nagrada grada Leskovca

Poznati pisac Radoje Domanović je živeo u Leskovcu u periodu između 1896. i 1898. godine. Za to vreme je bio profesor u gimnaziji u Leskovcu i bibliotekar.