Izlet na planinu Kukavicu

 

Planina Kukavica se prostire na južnoj strani od Leskovca, između dve reke Južne Morave i Veternice, sa vrhom Vlainom od 1442 metra nadmorske visine. Posebna je prednost ove planine u podatku da je od Leskovca, kao generatora disperzivnih, izletničkih kretanja, udaljena samo 16 km. Sa njime je spojena linijama prigradskog saobraćaja, velike učestalosti polazaka, i putem sa savremenim kolovozom. Ograničene mogućnosti prihvatanja izletnika u lokalitetu.

Mogući prilazi vrhu sa strane Leskovca su iz dva pravca:

 

Leskovac – Strojkovce – Čukljenik – Vlaina – 28 km i Leskovac – Vučje – vrh Kukavice – oko 40 km.

Postoji mogućnost dolaska na vrh Kukavice i sa strane Vladičinog Hana preko Brestova 22 km.

Na vrhu i u neposrednoj blizini vrha postoje tri objekta: Republički Hidrometereološki zavod Beograd, Planinski dom PSD „Kukavica“ iz Leskovca, Hotel „Vlaina“ i Srbija šume Beograd Šumsko gazdinstvo Vranje.

 

Ispred vrha postoji ski staza u dužini od 600 m, širine 100 m, sa prosečnim nagibom od 22 %.

 

Kukavica je idealno mesto za:

– pripreme sportista,
– planinarenje i šetnje u prirodi,
– seoski turizam,
– branje lekovitog bilja.

 

Značajan je takođe i podatak da je sa ovog mesta, od Vladičinog Hana, moguć i nastavak kretanja u pravcu Vlasinskog jezera. Time se formira kružni turistički put (za izletnička kretanja – u nastavku trasom preko Crne Trave i Vlasotinca na Leskovac), što je značajno i za putnike – turiste.

Na planini Kukavica se nalazi arheološko nalazište koje svedoči o naseljavanju ovog područja još u antičkom periodu.

Sijarinska banja

 

Sijarinska Banja datira još iz vremena Rimljana o čemu svedoči niz lokaliteta. Njeno postojanje zabeleženo je i u srednjem veku (na brdu iznad banje i danas stoje ostaci srednjovekovne crkve), ali se najviše razvija za vreme Turaka koji su, u drugoj polovini XVII veka, podigli zidano kupatilo i još dva banjska objekta. Sijarinska Banja je smeštena na obalama reke Jablanice.

 

Sijarinska Banja je udaljena 52 km od Leskovca i u podnožju je planine Goljak, na nadmorskoj visini od 520 m. Banja je okružena niskoplaninskim masivima čije se visine kreću od 695 m (Stubica) do 1.033 m (Šanac) sa gustom hrastovom i bukovom šumom, koja pokriva 50 km2 okoline. Oni štite banju od vetrova i prodora hladnih vazdušnih masa. Pojava magle nije zabeležena. Klima je subalpska sa mikro-klimatskim specifičnostima. Do Banje se stiže:

 

autoputem Beograd – Niš – Leskovac,
regionalnim putem Leskovac – Priština,
železnicom (Beograd – Niš – Atina)

 

Prirodni lekoviti faktori

 

Banja ima izvore mineralne vode (temperatura od 32 do 72°C). Postoji i radioaktivno-sumporovito blato.

U Banji postoji gejzer vrele vode čiji vodeni stub dostiže visinu od 8m i povremeni gejzer koji eruptira na svakih 10 minuta.

 

Medicinske indikacije

 

U banji možete se lečiti od sledećih reumatoznih i drugih stanja:

reumatizam, išijas, lumbago, neuralgije, kostobolja, malokrvnost, plućne bolesti, stomačna oboljenja, bolesti creva, bubrežne bolesti, bolesti jetre i žučne kese, manje srčane mane i od ginekoloških bolesti.

Pašina česma

 

Izletište Pašina česma nalazi se 10 km od Leskovca. Položaj, konfiguracija terena i bogatstvo četinarskom i hrastovom šumom na 86 ha, čini izletište atraktivnim za sport, rekreaciju i lovni turizam. Do izletišta se lako dolazi. Udaljeno je od grada tek nekoliko kilometara, pa Vaš odlazak do njega može biti i biciklom.
Nalazi se na pravcu puta koji se račva desno od raskrnice „Tri šešira“ prema Bojniku, a odmah posle sela Turekovac.

Reka Vučjanka

 

Vučjanka izvire na planini Kukavici, na oko 1.100 metara nadmorske visine, ali se smatra da pravi tok Vučjanke počinje spajanjem Goleme i Male reke kod Jasičkog ravništa, na erozivnom proširenju gde se nalazi hotel „Vlajna” (686 m nadmorske visine). Vučjanka teče uskom dolinom, njeno korito je duboko, a u srednjem delu toka, ispod sela Zbežišta i poteza Sokolica, prelazi u kanjon dubine do 300 metara sa okomitim stranama visokim preko 100 m.

Zanimljiva je za posetioce zbog same reke, zbog obale reke kao i okoline.
Reka u kanjonu na dužini od 2 km ima pad od 300 metara, pa je korito puno virova, vodopada i slapova. Posebnu pažnju ljudi u ovom kanjonu izazivaju brojni kameni lonci ili kazani. Lonci iznad hidrocentrale nose naziv Đokini virovi.

Predstavljaju turistički atrakciju ne samo Vučja nego i cele Leskovačke opštine. Pored ovih kamenih lonaca, postoji još jedan, nizvodno od hidrocentrale i kanjona, poznat kao Devkazan. Za njega su u narodu vezane mnoge legende. To je najveći kameni lonac po površini u koritu Vučjanke.

U donjem delu kanjona podignuta je 1903. godine hidroelektrana Vučje, koja radi i danas. Vučjanka je, zbog mekoće svoje vode, krajem 19. i početkom 20. veka izabrana kao mesto za jednu od prvih fabrika tekstilne industrije u Srbiji, kada su braća Teokarevići iz Vučja 1884. godine izgradili prvu fabriku u Strojkovcu, a potom i jednu 1934. godine, smeštenu upravo na obali Vučjanke, u samom centru Vučja.